PONOVO RODJEN !!!

Ako kažem da sam ponovo pao onda ispada da nemam pojma o vožnji. Možda ipak zavisi od onog ko čita ovaj tekst, to jest nevidi samo rječ pao! Kad bih razmišljao dali i šta će se desiti svaki puta kada krenem na vožnju vjerovatno nebi ni krenuo, ali ako je želja i ljubav prema nečemu jača od same pomisli od posljedica onda taj cilj nema cjenu, bar ne kod mene. Davno su vožnje prestale biti samo vožnje, današnje vožnje su u najblažem obliku opisane poput preko potrebne adrenalinske dopune ili reinkarnacija medju žive. U svakom slučaju svaki iskreni zaljubljenik u sport bilo kog oblika će razumijeti o čemu pričam. Da se vratim na početak i kažem pao sam, još jednom ili iskreno više puta. Samo ovaj put je to teško i nazvati padom jer je više ličilo na neko prevrtanje ili sve ostalo samo ne pad kako inače dolikuje. Ustvari bar sam mislio a evo kako je i izgledalo...

Udarc od sica u kičmu

Još jedan kvar -(

 Ovog puta je bilo malo drugačije, ali sasvim dovoljno i neosjetno da me totalno izbaci iz takta i svaka naredna vožnja postane toliko mučna i bolna da više ništa nije bilo isto, pa i spavanje na udobnom krevetu je sve bolnije postalo. Usljedilo je snimanje kičme, razne terapije i tako u nedogled. Iako na snimkama nije bilo problema moja kičma je u sve gorem stanju bila. Posle nekog vremena kroz razgovor sa jednim bivšim profesionalnim fudbalerom i na moje žaljenje o problemu sa kičmom, kolega me posavjetuje da posjetim kiropraktičara, ipak po njegovom iskustvu i zbog njegovog ličnog iskustva sam se odlučio da i sam pokušam na taj način da rješim svoj problem, svakako nemam šta da izgubim. Nakon telefonskog poziva i zakazanog termina, samo par minuta je trebalo da se ustanovi da mi je pršljen bio pomaknut i dodirivao jedan nerv zbog koga sam bio na ivici ludila od bolova. Samo jedan pritisak na pravo mjesto je zamjenilo sve terapije, doktore koji su izmišljali razno razne teorije i besmislena opravdanja zašto imam taj problem. Bukvalno nakon par minuta ja sam bio novi čovjek, iskreno trebalo mi je i vremena da se naviknem jer nisam mogao vjerovati da nema više bolova. Tada je i usljedio poziv za izgradnju nove i prve oficialne legalne staze, biciklisticka parada gdje mi je cerkica pravila društvo zajedno sa još 10.000 biciklista. Zatim kolega je kupio novi bajk, upoznalo se novo društvo i što je najbitnije sezona je tek počela. 

Izgradnja nove staze

Par slika sa terena i voljna ekipa za rad -)

Moja ćerkica,

             

Vožnja kroz grad u toku parade..

Ukoliko bude ostatak sezone kao na početku, izuzev povreda i kvarova biće odlično. Za svaki slučaj sa kiropraktičarom sam ostao u kontaktu ali i malo povukao ručnu što se tiče ludih vožnji.

Bolest ili ljenost...

Mnogi bi rekli da je to isto, možda su i u pravu.

Ako uzmemo u obzir datum objave zadnjeg posta onda nešto nije ok, nešto fali... Iskreno i ljenost i manjak inspiracije, a i nekih značajnijih dogadjaja nije bilo bar po pitanju pedalanja. Nakon objave prvog posta ipak moram priznati da sam pomalo iznenadjen, broj pregleda posta nije baš zanemariv, ali ako uzmemo u obzir zainteresovanost za ovaj vid rekreacije sve pada u vodu. U biti ako se vratim na početak objave posta, bilo je tu osoba koje su izrazile želju da pedalaju i upuste se u ovakav vid avanture, ali izgleda da svi zaborave da brdo nije samo nizbrdo, već se pedala i uzbrdo pa ubrzo dolazi do gubitka volje ali ok. U mom slučaju dok nema spremnijih vozača mogu da postepeno povećavam kondiciono stanje a ujedino i tehnički da napredujem kako bi lakše savladavao zahtjevnije staze. Ove sezone sam upoznao dosta novih staza, nabavila se i nova navigacija pa se negubim i negrešim kao pre, mada nažalost bilo je i kvarova koje nisam očekivao pa se i pravila neplanska pauza ali i to je dio igre-)

Ovo su samo neke od mnogih staza pa prosudite sami.

Jedna napuštena "vikendica" koja se nalazi na par kilometara od moga stana, ujedino i poput       raskrsnice za mnoge pravce i razne tehnicke staze. Poput male stanice koja je biciklistima dobro pozata za mali predah i nastavak vožnje,

Mislim da slika sve govori ali zašto služe pravila nego...

 Ovo je kobni skok i extrem nizbrdica gdje sam u Aprilu nakon brže vožnje i skoka udario u to poprečno drvo i naravno završio u bolnici na šivanju. Srećom kaciga je odradila svoj najbitniji posao.

Nažalost kaciga više nije za upotrebu ali sačuvana je kao suvenir i kao jedan podsjetnik za daljnje vožnje. Moje slike nakon pada nisu baš za javnost ali možete da predpostavite-)

Jedan video...

Da nebi puno slika stavljao ovo su inače bar meni staze omiljenog tipa. Nažalost kako zakon još uvijek nije promjenjen o slobodnom pedalanju po šumskim putevima, neke interesantne scene i anegdote moram da izostavim bar za sada. Sada ostaje još samo nada za ljepšim vikendom kako bi se još koja tura mogla odvezti. 

Godišnji

Kilometri koje sada pravimo nisu više lični, ne činimo ih više samo za sebe već ih pravimo i drugima na radost.

 Mali šumski drugari su ovdje malo slobodnij...

Ride with Us

Druga strana, neki novi "laksi" putevi

Neke druge staze...
EuroVelo, the European cycle route network...
Da, da stavila se i tu tacka ili bar jedan dio odvezao.

Dosao je jos jedan vikend ili bolje receno taj dan. Duuuga pauza od mjesec dana koju sam morao da napravim izazvala je u meni radost kao da sam prvi put sjeo na bicikl. Svi mi znamo koliko su neke nove enduro staze izazovne, novi putevi, prepreke, skokovi pa i stabla... da, da dobra stara tvrda stabla sa kojima sam licno imao bliski susret i promjenio licni opis -(
Nesto sam razmisljao o laksoj ruti koja bi bila poput nekoga zagrijavanja i dobri moj kolega mi predlozi jednu rutu pored Dunava koja nije izazovna ali je opustajuca a ujednino i “laksi“ trenig.
Tu krece nasa prica, mozda kad bolje razmislim jedna od najboljih voznji koju sam napravio a takodje i prvih 100km na biciklu. Naravno i moj drugar se u tu avanturu upustio jer sam mu spomenuo da bi mogli prema Bratislavi pa dokle stignemo. Za svaki slusaj posjetim neku od stranica sa ponudjenim gpx mapama i tu nadjem rutu Wien-Bratislava 82km. Iako nisam bas neki uspavani biciklista radovala me avantura da sa biciklom predjem iz jedne u drugu drzavu a takodje i stavim tacku na EuroVelo.
Novo jutro, novi dan, jedan pravac i 100 prica. Mozda bi bilo ipak bolje reci 100 pravaca, 100 prica...

Kako to biva na samom startu sa sigurnoscu u ispravni pravac, ipak smo okrenuli na drugu stranu ali srecom smo se za nekih 5-6km sjetili da ipak pogledamo dali smo u pravu  i naravno peh!
Ali ok, atmosfera je bila i vise nego ocekivana tako da nista nije moglo da pokvari novu avanturu pa i novi pehovi, takodje i nova lutanja koja su se dogodila usled problema sa navigacijom, ali kao sto sam rekao priroda je bila takvog opisa da mogu slobodno da kazem ko god ima bilo kakav bajk neka sjeda prvo slobodno jutro i gas za Bratislavu.
Da nebi bilo praznih prica stavicu jos par fotki kako bi se i sami uvjerili, iako nismo sve slikali, ali bar jedan dio da vam prenesem.

Kako je vreme prolazilo sve smo umorniji bili i sve vise kilometara prelazili, ali tako i smanjivali udaljenost. Nakon nekih 50-tak kilometara kazem kolegi kako bi trebali biti u blizini i bas kad sam to rekao naisli smo na nasu radost tablu gdje pise koliko jos do cilja. Dali je nekome bila radost ili nesto drugo necemo o tome, ali svakako je bila klupa u blizini za mali predah i dobro hladno osvjezenje.

Nakon male pauze nastavili smo i priblizavali ka cilju. Novi kilometri i nova tabla-)

Bratislava kuca na vrata. Mada moram priznati kako sam mislio da ce biti lako ipak trebalo je truda i napora posle napravljene pauze da se odpedala ova zamisao. Nakon nekih 5h voznje usli smo u Bratislavu i na nase zadovoljstvo jos jedno hladno osvjezenje i mala pauza kako bi nastavili razgledavati osvojen "trofej"

                                   

Zamisao za povratak istim putem ostavili smo za neki drugi put, ipak od kratkog zagrijavanja napravili smo avanturu koja vredi svakog momenta i pamcenja. 

Ovoga puta od ponudjenih mogucnosti izabrali smo voz koji ima mogucnost i za transport bicikala sto nam savrseno odgovaralo u tom trenutku.

Udobno smjesteni vratili smo se kucama i tako zavrsili jos jednu zivotnu pricu, neku drugu stranu pedalanja.

Posto sam se zagrijao,  iducu voznju ostavljam za vjecitu igru, igru kroz guste sume, prepreke i slavno-neslavne letove koje vas svaki puta dizu u zivot i podsjecaju koliko covjek moze biti ziv i pun dobre energije.  

P.S nisam zaboravio za ispravan font, potrudicu se za iduci put da ga ubacim. Do tada pozdrav...