EuroVelo, the European cycle route network...
Da, da stavila se i tu tacka ili bar jedan dio odvezao.
Dosao je jos jedan vikend ili bolje receno taj dan. Duuuga pauza od mjesec dana koju sam morao da napravim izazvala je u meni radost kao da sam prvi put sjeo na bicikl. Svi mi znamo koliko su neke nove enduro staze izazovne, novi putevi, prepreke, skokovi pa i stabla... da, da dobra stara tvrda stabla sa kojima sam licno imao bliski susret i promjenio licni opis -(
Nesto sam razmisljao o laksoj ruti koja bi bila poput nekoga zagrijavanja i dobri moj kolega mi predlozi jednu rutu pored Dunava koja nije izazovna ali je opustajuca a ujednino i “laksi“ trenig.
Tu krece nasa prica, mozda kad bolje razmislim jedna od najboljih voznji koju sam napravio a takodje i prvih 100km na biciklu. Naravno i moj drugar se u tu avanturu upustio jer sam mu spomenuo da bi mogli prema Bratislavi pa dokle stignemo. Za svaki slusaj posjetim neku od stranica sa ponudjenim gpx mapama i tu nadjem rutu Wien-Bratislava 82km. Iako nisam bas neki uspavani biciklista radovala me avantura da sa biciklom predjem iz jedne u drugu drzavu a takodje i stavim tacku na EuroVelo.
Novo jutro, novi dan, jedan pravac i 100 prica. Mozda bi bilo ipak bolje reci 100 pravaca, 100 prica...
Kako to biva na samom startu sa sigurnoscu u ispravni pravac, ipak smo okrenuli na drugu stranu ali srecom smo se za nekih 5-6km sjetili da ipak pogledamo dali smo u pravu i naravno peh!
Ali ok, atmosfera je bila i vise nego ocekivana tako da nista nije moglo da pokvari novu avanturu pa i novi pehovi, takodje i nova lutanja koja su se dogodila usled problema sa navigacijom, ali kao sto sam rekao priroda je bila takvog opisa da mogu slobodno da kazem ko god ima bilo kakav bajk neka sjeda prvo slobodno jutro i gas za Bratislavu.
Da nebi bilo praznih prica stavicu jos par fotki kako bi se i sami uvjerili, iako nismo sve slikali, ali bar jedan dio da vam prenesem.
Kako je vreme prolazilo sve smo umorniji bili i sve vise kilometara prelazili, ali tako i smanjivali udaljenost. Nakon nekih 50-tak kilometara kazem kolegi kako bi trebali biti u blizini i bas kad sam to rekao naisli smo na nasu radost tablu gdje pise koliko jos do cilja. Dali je nekome bila radost ili nesto drugo necemo o tome, ali svakako je bila klupa u blizini za mali predah i dobro hladno osvjezenje.
Nakon male pauze nastavili smo i priblizavali ka cilju. Novi kilometri i nova tabla-)
Bratislava kuca na vrata. Mada moram priznati kako sam mislio da ce biti lako ipak trebalo je truda i napora posle napravljene pauze da se odpedala ova zamisao. Nakon nekih 5h voznje usli smo u Bratislavu i na nase zadovoljstvo jos jedno hladno osvjezenje i mala pauza kako bi nastavili razgledavati osvojen "trofej"
Zamisao za povratak istim putem ostavili smo za neki drugi put, ipak od kratkog zagrijavanja napravili smo avanturu koja vredi svakog momenta i pamcenja.
Ovoga puta od ponudjenih mogucnosti izabrali smo voz koji ima mogucnost i za transport bicikala sto nam savrseno odgovaralo u tom trenutku.
Udobno smjesteni vratili smo se kucama i tako zavrsili jos jednu zivotnu pricu, neku drugu stranu pedalanja.
Posto sam se zagrijao, iducu voznju ostavljam za vjecitu igru, igru kroz guste sume, prepreke i slavno-neslavne letove koje vas svaki puta dizu u zivot i podsjecaju koliko covjek moze biti ziv i pun dobre energije.
P.S nisam zaboravio za ispravan font, potrudicu se za iduci put da ga ubacim. Do tada pozdrav...
